Kineska smrt – mesna prehrana kao smrtna kazna

Objasnit ćemo malo poznat način mučenja i ubijanja neprijatelja i zarobljenika u drevnoj Kini. Baziran je na vrhunskom poznavanju prehrane i zakona zdravlja. Poslije ovog teksta uloga onoga što unosimo u svoj organizam u obliku hrane bi trebala biti jasnija.

Naime, stari Kinezi su ovu metodu primjenjivali tako što su žrtvi davali jesti mesa i piti vode koliko god hoće. U principu, takva prehrana je lišena ugljikohidrata koji daje energiju, potrebnih vitamina, enzima i fitokemikalija koje se nalaze u biljkama, a samim time i vlakana koja upijaju razne toksine i čiste crijeva.
Meso veoma brzo zasiti, ali se brzo i ogladni tako da apetit raste. Uz velike količine toksina iz mesa, masnoća, nepotrebnih količina proteina koji truju jetru i bubrege žrtve su osjećale simptome autotoksikacije(samootrovanja). Prvi poremećaji u probavi i funkcioniranja organa se osjećaju već poslije dan- dva. Budući da se meso sastoji od vode, proteina, malo minerala, vitamina i masnoća (to su sve sastojci koje organizam apsorbira) ne ostaje mnogo otpadaka od kojih bi se formirala stolica(fekalije), a crijeva postaju prazna i lijena. To ubrzo dovodi do zatvora. Organizam postaje sve više i više zatrovan, uključujući i mozak. Dan za danom funkcije otkazuju; jetra, zatim bubrezi, pluća i srce. Javljaju se fobije i halucinacije. Disanje je sve kraće, a puls srca i aritmije se pojačavaju. Počinju jaki bolovi u tijelu a uskoro i gangrene. Koža također počinje propadati. Počinje truljenje iznutra cjelokupnog organizma i javlja se ludilo. Ako bi takva osoba i prestala uzimati hranu smrt se ne bi mogla zaustaviti. Smrt nastupa u roku od dvadesetak dana i to u teškim mukama.